Zidna gušterica - Podarcis muralis
Razred: Reptilia (Gmazovi)
Red: Squamata (Ljuskaši)
Podred: Sauria (Gušteri)
Porodica: Lacertidae
RASPROSTRANJENOST
U Europi su granice rasprostranjenosti ove vrste S Francuska, J Belgija i Nizozemska, dolina rijeke Rajne, Austrija, JZ Češka, Slovačka i Rumunjska. Prema jugu ova vrsta dolazi do središnje Španjolske, J Italije i juga Balkanskog poluotoka te SZ azijskog dijela Turske. Dolazi na atlanskim otocima Francuske i Španjolske.
U Mediteranu ne dolazi na većim otocima te većini otoka Egejskog mora. Također je u potpunosti odsutna na području JI Italije, južnom dijelu Iberijskog poluotoka te na sjeveru i krajnjem istoku Europe. Introducirana je na nekoliko lokaliteta, npr. Velika Britanija, SAD, a u Švicarskoj brojne južne podvrste (uglavnom duž željezničke pruge).
Na području rasprostranjenosti postoji nekoliko regionalnih varijanti na osnovu kojih je danas opisano više podvrsta. U kontinentalnom dijelu Hrvatske i na višim dijelovima planina obalnog pojasa dolazi podvrsta Podarcis muralis muralis dok obalno područje Istre i Kvarnera (do Senja) te otok Cres (na kojem obitavaju obje podvrste) nastanjuje podvrsta Podarcis muralis maculiventris (Werner 1891; De Luca i Grbac, 1995). Jedinke ove podvrste tamnije su obojene, odnosno, imaju jače izraženi uzorak, posebice po grlu i trbuhu.
BIOLOGIJA
Opis vrste
Veličine do 7,5 cm od vrha glave do kloake, odrasli mužjaci su veći od ženki. Vrlo je varijabilno obojena. U većine jedinki temeljna je boja smećkasta ili sivkasta, ponekad i djelomično zelenkasta često sa tamnim i svijetlim prugicama na repu. Ženke obično imaju tamne bokove, često tamnu leđnu prugu i/ili seriju točaka, a ponekad i blijede dorzolateralne linije (na prijelazu leđa u bočni dio tijela). Leđa mogu biti i neobilježena. Kod mužjaka je uzorak tipično kompleksniji - npr. svijetle točke na bokovima i jače razvijene oznake na leđima. Često imaju i plave točke na rubovima vanjskih trbušnih pločica. Moguća je i pojava jedinki s mrežastim uzorkom. Trbuh je blijed često s bar malo crvenog ili narančastog, pogotovo u mužjaka. Grlo je kremasto, često s tamnim oznakama koje mogu prelaziti i na trbuh (jače razvijeno u mužjaka). Velike razlike u obojenosti pojavljuju se i unutar populacija.
Stanište, aktivnost
Široko rasprostranjena vrsta koja nastanjuje različita staništa. Možemo je naći u raznolikim tipovima šuma, grmovitim te kamenitim područjima, livadama, poljima, vinogradima, kamenim zidovima, ruralnim i urbanim podučjima itd. Na sjeveru rasprostranjenosti dolazi na sušim i često osunčanim lokalitetima u zavjetrini, dok je u sušim, odnosno južnijim, područjima ova vrsta više vezana za vlažna ili djelomično vlažna i zasjenjena staništa. Obično u nešto sušim staništima od živorodne gušterice (Zootoca vivipara). Dolazi najviše do 2500 m nadmorske visine.
Vrlo aktivan gušter. Brojnost im ponekad doseže i do 1400 jedinki po hektaru. Mužjaci su teritorijalni. Često se penje po stijenama, raznim izbočinama, zidovima i stablima. Međutim, kada na nekom području obitava zajedno s drugim vrstama gušterica koje su specijaliziranije za penjanje, npr. u Hrvatskoj s velebitskom guštericom (Iberolacerta horvathi), penje se na dosta niže i manje strme (okomite) površine. Tako se često pojavljuje i na obraslim sipinama, rubovima puteva i cesta, podnožju litica i osunčanim padinama šuma.
Dosta je živahna te obično odvažnija i više oportunistička vrsta od srodnih gušterica. Također se među gušterima porodice Lacertidae, najčešće pojavljuje u blizini i unutar ljudskih naselja.
Životni ciklus
Mužjaci i ženke postaju spolno zreli nakon 1-2 godine. Mužjaci se tijekom parenja natječu za ženke, koje legu u prosjeku 2 legla godišnje. Između polaganja pojedinih legla u prosjeku je mjesec dana razmaka. U planinskim područjima često je to samo jedno, dok na jugu rasprostranjenosti polažu do nekoliko legla godišnje. Za vrijeme kopulacije mužjak čeljustima drži ženku za bočnu stranu tijela, ostavljajući slabi trag ugriza. Legla sadrže po 2-11 jaja, u prosjeku 5-6, veličine oko 10-12mm x 5-8mm. Mladi se izlegu nakon 6-11 tjedana. Bez obzira na teritorijalnost mužjaka, ženke se često pare s više njih te mladi iz jednog legla često imaju i različite očeve - vjerojatno pojava i kod drugih guštera skupine Lacertidae.
Žive 4 do 5 godina, iako su u divljini zabilježene jedinke i od 7 godina.
Prehrana i predatori
Hrane se beskralješnjacima, prvenstveno kukcima i paucima. Kao i kod drugih guštera iz skupine Lacertidae, točan sastav prehrane u velikoj mjeri odražava sastav faune beskralješnjaka na pojedinom području.
Predatori su im razne zmije (npr. smukulja (Coronella austriaca), bjelica (Elaphe longissima) i dr.), ptice i sisavci.
Međunarodni propisi zaštite vrste:
Bernska konvencija - Appendix II, strogo zaštićena vrsta
Direktiva o staništima - Annex IV
Hrvatski propisi zaštite vrste:
Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 07/06) - strogo zaštićene populacije otoka Cresa i Panonske nizine; ostale populacije zaštićene
Procjena rizika od izumiranja svojte prema IUCN kriterijima - Crveni popis:
Globalno – LC, least concern
u Hrvatskoj - LC, least concern
REFERENCE
Arnold N.E. 1987. Resource partition among lacertid lizards in southern Europe. Journal of Zoology, London (B) 1: 739-782.
Arnold N., D. Overden. 2002. Collins Field Guide: Reptiles and Amphibians of Britain and Europe. Collins Publishers, London.
Böhme i sur. 2006. Podarcis muralis. U: Cox N., Chanson J. i Stuart S. (Ur.). The Status and Distribution of Reptiles and Amphibians of the Mediterranean Basin. IUCN, Gland, Switzerland i Cambridge, UK.
De Luca N., Grbac I. 1995. Phenetic relationship between Podarcis muralis muralis (Laurenti, 1768) and P. muralis maculiventris (Werner, 1891) (Lacertidae, Reptilia) in a transition zone. Natura Croatica, 4: 81-106.
Gasc J-P., A. Cabela, J. Crnobrnja-Isailović, D. Dolmen, K. Grossenbacher, P. Haffner, J. Lescure, H. Martens, J.P. Martinez Rica, H. Maurin, M.E. Oliveira, T.S. Sofianidou, M. Veith i A. Zuiderwijk (Ur.). 1997. Atlas of Amphibians and Reptiles in Europe. Societas Europaea Herpetologica, Museum d’Histoire Naturelle (IEGB/SPN), Paris.
Ji X. i Brana F. 2000. Among clutch variation in reproductive output and egg size in the wall lizard (Podarcis muralis) from a lowland population of northern Spain. Journal of Herpetology 34: 54-60.
Oppliger A., Degen L., Bouteiller-Reuter C., John-Alder H. 2007. Promiscuity and high level of multiple paternity in common wall lizards (Podarcis muralis): data from microsatellite markers. Amphibia-Reptilia 28: 301-303.
Speybroeck J. 2007. EuroHerp on-line database. Podarcis muralis. http://nemys.ugent.be/start.asp?group=16
