Primorska gušterica - Podarcis sicula
Razred: Reptilia - gmazovi
Red: Squamata - ljuskaši
Podred: Sauria - gušteri
Porodica: Lacertidae
RASPROSTRANJENOST
Rasprostranjena je u Italiji, na otočju toskanskog arhipelaga, duž istočne jadranske obale te na mnogim otocima (Slovenija, Hrvatska, BiH, Crna Gora), na Siciliji, Sardiniji i Korzici. Unešene izolirane populacije nalaze se u južnoj Francuskoj, na Iberijskom poluotoku, na otoku Menorca (Baleari), na obje strane Bospora (Turska), te otocima La Galite (Tunis) i Lampedusa (Italija). Također je unešena na nekoliko lokaliteta u SAD-u te moguće u Tunisu i Libiji.
U Hrvatskoj je rasprostranjena u obalnom pojasu od Istre do Neuma u kontinuitetu te izolirana populacija kod Dubrovnika; dolazi i na mnogim otocima. Smatra se da je njena današnja rasprostranjenost kombinacija prirodnog širenja vrste i slučajnog prenošenja od strane čovjeka.
BIOLOGIJA
Opis vrste:
Gušter veličine najviše do 9 cm od vrha njuške do kloake, ženke su manje od mužjaka. Vrsta izrazito varijabilne obojenosti, posebno otočne populacije, te robustne građe. Leđni dio je najčešće zelene, maslinaste ili svijetlo-smeđe boje sa prugastim uzorkom koji se sastoji od tamnijih i svijetlijih linija ili niza točaka. U pojedinih populacija pojavljuje se i mrežasti odnosno točkasti uzorak, također je poznata i pojava uniformno obojanih jedinki (bez šara). Trbušni dio je najčešće bijele ili sivkaste boje, često sa zelenkastim prizvukom. Na rubnim trbušnim pločicama prisutne su plave točke. U pojedinih populacija i/ili jedinki može se pojaviti i žuto ili narančasto obojenje.
Na cijelom području rasprostranjenosti opisano je na osnovu vanjskog izgleda oko 48 različitih podvrsta. Međutim, prema posljednjim saznanjima sve se populacije mogu razvrstati u 6 srodnih grupa te su za točniju sliku klasifikacije pojedinih populacija potrebna daljnja istraživanja, posebice jer je širenje ove vrste potpomognuto čovjekom.
Stanište, aktivnost:
Nalazimo je na otvorena staništima, plodnim i obradivim područjima, livadama s rubnim suhozidima, živicama i grmljem, rubovima šuma, obalnim dinama, parkovima i dr. Često dolazi u gradovima i ostalim naseljenim mjestima. U usporedbi s ostalim malim gušterima prilično je dobar trkač na otvorenim podučjima i često prelazi veće udaljenosti do skloništa. Na pojedinim lokalitetima može postizati i veliku gustoću - npr. više od 10000 jedinki po hektaru. Prilično agresivna vrsta, osobito prema drugim gušterima skupine Lacertidae. Živi od razine obale mora sve do 1000 m nadmorske visine, ponegdje i do 2000 m (npr. planina Etna na Siciliji).
Primorska gušterica vrlo dobro opstaje na staništima koja su drastično izmijenjena u posljednjem stoljeću (deforestacija, požari, poljoprivreda i dr.). Sposobnost ove vrste da živi u ljudskim naseljima pojačava mogućnost nenamjernog transporta, njeno preživljavanje u lukama, uspostavljanje populacija i postepeno širenje na okolna područja.
Izuzetno je dobro adaptirana na otvorena staništa te je uspješna u kompeticiji sa nativnim vrstama smanjujući njihovo područje rasprostranjenosti. Na pojedinim lokalitetima se smatra invazivnom vrstom te je odgovorna je za gubitak populacija mnogih autohtonih guštera duž Mediterana, npr. Podarcis melisellensis, Podarcis raffonei (na rubu izumiranja), Podarcis tiliguerta, Podarcis muralis.
Međutim mora se napomenuti da pojedine podvrste, odnosno populacije, imaju ograničeno područje rasprostranjenosti te ih je vrlo bitno sačuvati, pogotovo što najnovija istraživanja pokazuju da bi neke od njih mogle dobiti i status nove vrste.
Životni ciklus:
Kao i u drugih guštera porodice Lacertidae mužjaci čeljustima uhvate ženku za bokove za vrijeme parenja. Polažu 1-5 legla godišnje, u svakome 2-12 (često 5-6) jaja. Gušterice koje se pare po prvi put polažu samo 1 do 2 legla te godine. Mužjaci su spolno zreli u prosjeku nakon jedne a ženke nakon 1-2 godine, nakon što dosegnu oko 5 cm od vrha njuške do kloake. U zatočeništvu može živjeti do 13 godina.
Do sada je ova vrsta jedina u skupini guštera Podarcis za koju je poznato da se pari i daje križance i sa drugim vrstama iste skupine (do sada zabilježene P. melisellensis, P. wagleriana, P. raffonei, P. tiliguerta). Svi zabilježeni slučajevi nalaze se na otocima i na staništima promjenjenima pod utjecajem ljudskih aktivnosti, prisutnost primorske gušterice na tim lokalitetima je najvjerojatnije poljedica ljudskog transporta.
Prehrana i predatori:
Većinom se hrani raznim beskralješnjacima (pauci, kukci i drugi člankonošci), točan udio pojedinih vrsta i skupina ovisan je o dostupnoj hrani na pojedinom lokalitetu. Zna se hraniti biljnim materijalom, posebno plodovima. Na malim otocima je zabilježen i kanibalizam - ponekad pojede mlade svoje vrste.
Predatori ove vrste su razne ptice (galebovi, grabežljivice), zmije i sisavci.
Podarcis sicula adriatica (Werner, 1902) - jadranska primorska gušterica
Podvrste obuhvaćene ovim imenom: P. sicula campestris - populacija otoka Bijelac; P. sicula adriatica; P. sicula cazzae; P. sicula kolombatovici
Rasprostranjenost: otoci Mala Palagruža, Sušac, Kopište, Pod Kopište, Bijelac, Pod Mrčara te Kluda i Pijavica ispred Trogira; hrvatski endem
Podarcis sicula ragusae (Wettstein, 1931) - dubrovačka primorska gušterica
Rasprostranjenost: Dubrovnik
Ova populacija je na područje Dubrovnika očito unešena u povijesno doba te se po nekim karakteristikama razlikuje od matične populacije (potrebna su daljnja istraživanja). Iako pripada skupini populacija s karaktiristikama podvrste P. sicula sicula koje su rasprostranjene u Italiji (područje Kalabrije), smatra se ugroženom zbog uskog područja rasprostranjenosti (nije se proširila niti u širu okolicu Dubrovnika) i izrazite promjene staništa.
Međunarodni propisi zaštite vrste:
Bernska konvencija - Appendix II
EU Habitats Directive (92/43/EEC) - Annex IV
Hrvatski propisi zaštite vrste:
Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 07/06) - strogo zaštićena svojta
Procjena rizika od izumiranja svojte prema IUCN kriterijima - Crveni popis:
Globalno - LC (least concern) na nivou vrste; NE (not evaluated) za podvrste
u Hrvatskoj - NT (near threatened) za P.s.adriatica i P.s.ragusae; LC (least concern) na nivou vrste
REFERENCE
Arnold N.E. 1987. Resource partition among lacertid lizards in southern Europe. Journal of Zoology, London (B) 1: 739-782.
Arnold N.E., Arribas O., Carranza S. 2007. Systematics of the Palaearctic and Oriental lizard tribe Lacertini (Squamata: Lacertidae: Lacertinae), with descriptions of eight new genera. Zootaxa 1430: 1-86.
Arnold N., D. Overden. 2002. Collins Field Guide: Reptiles and Amphibians of Britain and Europe. Collins Publishers, London.
Capula, M. 1993. Natural hybridization in Podarcis sicula and P. wagleriana (Reptilia: Lacertidae). Biochemical Systematics and Ecology 21:373-380.
Capula, M. 2002. Genetic evidence of natural hybridization between Podarcis sicula and Podarcis tiliguerta (Reptilia: Lacertidae). Amphibia-Reptilia, 23:313-321.
Crnobrnja Isailović J., Vogrin M., Corti C., Pérez Mellado V., Sá-Sousa P., Cheylan M., Pleguezuel J. 2004. Podarcis sicula. U: Cox N., Chanson J., Stuart S. (Ur.). The Status and Distribution of Reptiles and Amphibians of the Mediterranean Basin. IUCN, Gland, Switzerland i Cambridge, UK.
Gasc J-P., A. Cabela, J. Crnobrnja-Isailović, D. Dolmen, K. Grossenbacher, P. Haffner, J. Lescure, H. Martens, J.P. Martinez Rica, H. Maurin, M.E. Oliveira, T.S. Sofianidou, M. Veith, A. Zuiderwijk (Ur.). 1997. Atlas of Amphibians and Reptiles in Europe. Societas Europaea Herpetologica, Museum d’Histoire Naturelle (IEGB/SPN), Paris.
Gorman G.C., Soulé M.,Yang S.Y., Nevo E. 1975. Evolutionary genetics of insular Adriatic lizards. Evolution 29:52-71.
Ljubisavljević K., Tome S., Džukić G., Kalezić M.L. 2005. Morphological differentiation of an isolated population of the Italian wall lizard (Podarcis sicula) of the southeastern Adriatic coast. Biologia, Bratislava 60:189-195.
Podnar M., Mayer W., Tvrtković N. 2005. Phylogeography of the Italian wall lizard, Podarcis sicula , as revealed by mitochondrial DNA sequences. Molecular Ecology 14:575–588.
Podnar Lešić M. i Tvrtković N. 2006. Dubrovačka gušterica. U: Tvrtković i sur. Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb
Speybroeck J. 2007. EuroHerp on-line database. Podarcis sicula. http://nemys.ugent.be/species.asp?spec=44642&group=16
