Mali vodenjak - Lissotriton vulgaris
Razred: Amphibia
Red: Caudata
Porodica: Salamandridae
RASPROSTRANJENOST
Svijet: veći dio Europe i zapadna Azija
Europa: Rusija, Ukrajina, Moldavija, Rumunjska, Bugarska, Grčka, Albanija, Makedonija, Makedonija, Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Mađarska, Slovačka, Poljska, Bjelorusija, Litva, Latvija, Estonija, Finska, Italija, Slovenija, Švicarska, Austrija, Njemačka, Češka, Danska, Norveška, Švedska, Francuska, Luksemburg, Belgija, Nizozemska, Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Španjolska, Portugal
BIOLOGIJA
Opis vrste: Repata životinja duguljasta tijela dugačka do 10 cm. Koža je glatka i s leđa maslinasta, a odozdola svijetla i posuta tamnim točkama, koje se na glavi odozgora spajaju u pruge. Trbuh je po sredini narančast. Mužjaci razvijaju tokom razdoblja parenja valovitu krijestu i kožna proširenja na prstima stražnjih nogu.
Ženke su nešto manje od mužjaka, blijeđe obojene i točke na njihovom tijelu su sitnije od onih kod mužjaka.
Pojedinačna jaja promjera do 4 mm sakrivena su u naborima vodenog bilja. Ličinke su zdepaste sa čupavim škrgama. Narastu do veličine 4 cm.
Stanište: Nastanjuje širok raspon stajaćih voda, kao i okolnih kopnenih staništa. U vodi se odrasle jedinke često zadržavaju blizu površine, gdje i love, za razliku od ličinki koje žive pri dnu.
Životni ciklus: Mužjaci prvi stižu u vodena staništa u rano proljeće. Dodvoravaju se ženkama posebnim položajima tijela te mašući repom u njihovom smjeru. Na kraju dolazi do predaje paketića sperme. Ženka položi oko 100 – 300 jaja iz kojih nakon 1 - 3 tjedna izlaze vodene ličinke. Za nekoliko mjeseci one se preobraze u mlade vodenjake i izlaze na kopno. Mužjaci postaju spolno zreli nakon 2 - 3 godine, a ženke oko godinu dana kasnije. Postoje i neotenične jedinke, koje dosegnu spolnu zrelost bez da se potpuno preobraze. U zatočeništvu mogu doživjeti preko 25 godina, ali u prirodi rijetko žive duže od 7.
Prehrana i predatori: Odrasle jedinke na kopnu jedu gujavice, puževe, pauke i kukce. Ličinke i odrasli u vodi jedu račiće, vodene mekušce i kukce te ličinke kukaca. Glavna opasnost za ličinke su ličinke kukaca, ali i gmazovi koji se hrane u vodi, ptice i mali sisavci. U kopnenoj fazi hrana su sisavcima, pticama i gmazovima.
Međunarodni propisi:
Bernska konvencija - Appendix III, zaštićena vrsta
Hrvatski propisi:
Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 07/06) - zaštićena svojta; osim populacije Primorja - strogo zaštićena svojta
Procjena rizika od izumiranja svojte prema IUCN kriterijima - Crveni popis:
Globalno – LC, least concern
Hrvatska - EN (endangered) - populacije Primorja; DD (data deficient) - populacije Dalmacije
LITERATURA:
Arnold EN: A field guide to Reptiles and Amphibians of Britain and Europe, HarperCollinsPublishers 2002.
Gasc J, Cabela A, Crnobrnja-Isailović J,Dolmen D, Grossenbacher K, Haffner P, Lescure J, Martens H, Martinez Rica JP, Maurin H, Oliveira ME, Sofianidou TS, Veith M, Zuiderwijk A 2004: Atlas of reptiles and amphibians in Europe, reedition, Museum national d'historie neturelle, Paris
Griffiths R: Newts and salamanders of Europe, T & A D Poyser, London 1996.
EuroHerp on-line database. 2007. http://nemys.ugent.be/start.asp?group=16
IUCN 2007. 2007 IUCN Red List of Threatened Species. http://www.iucnredlist.org Učitano 26. prosinca 2007.
