Herpetofauna Hrvatske - aktualno i što ja mogu učiniti
predavač: Dragica Šalamon, dipl.ing.biol.
U Hrvatskoj živi 20 vrsta vodozemaca i 40 vrsta gmazova. Sve vrste koje žive u Hrvatskoj su zakonom zaštićene, a velik ih je broj u Crvenoj knjizi vodozemaca i gmazova Hrvatske. Zašto? Što se s njima događa? Kako im možemo pomoći?
Iako se ukupan broj od 60 vrsta herpetofaune u Hrvatskoj čini malen u usporedbi s brojem vrsta slatkovodnih riba (oko 150) ili ptica (oko 390), ako usporedimo bogatstvo Hrvatske s stanjem u Europi uočit ćemo da doista jesmo bogati raznolikošću vodozemaca i gmazova.
Iako je u usporedbi s površinom Europe površina Hrvatske gotovo zanemariva, na desnom grafikonu je jasno da smo s obzirom na tu malu površinu vrstama vodozemaca i gmazova izuzetno bogati.
- RAZLOZI UGROŽENOSTI VODOZEMACA
Naših 20 vrsta žaba, krastača, vodenjaka i daždevnjaka svakodnevno se mora nositi s:
- gubitkom staništa
- onečišćenjem vode, tla, zraka
- prometom (fragmentacija staništa)
- unošenjem stranih životinjskih vrsta
- nekontroliranim (u praksi) izlovom
Pod gubitak staništa često si predočavamo one najdrastičnije primjere, kao što je širenje gradova i naselja koje ostavlja životinjama sve manje prostora "za disanje". No, treba imati na umu da i "manji" zahvati, kao što su kanaliziranje vodotokova, zatrpavanje vlažnih livada i terena (šljunkom, građevinskim otpadom, organskim otpacima-granjem...) također oduzimaju vodozemcima mjesta bitna za razmnožavanje. U svrhe podizanja novih naraštaja oni koriste upravo plitke, ponekad i povremene vode, najčešće do dubine od 40-tak centimetara. Nestanak staništa podrazumijeva i manje(?) drastične promjene kao što su termička, organska i anorganska onečišćenja voda, ali i ona uzrokovana krutim otpadom (plastika). Takve probleme bolje opisuje pojam: nestanak povoljnih staništa.
Osim ovih onečišćenja vode koja su na rubu gore navedenih kategorija 1. i 2., i druga onečišćenja (tla i zraka) također utječu na vodozemce. Onečišćenja vode mogu dovesti i do deformacija jer je upravo voda medij kojem su najviše izloženi. Za vrijeme ličinačke/punoglavačke faze života i izravno i preko hrane, dok se ovisno o vrsti i dostupnosti prehrane u odrasloj fazi utjecaj toksina iz vode preko hrane nešti smanjuje. Tada obično poraste utjecaj toksina iz drugih medija (npr. tla). Što se onečišćenja zraka tiče, najteži utjecaj na populacije vodozemaca diljem svijeta pokazalo je prisutstvo ozonskih rupa. Zbog njih se povečava udio štetnih UVA i UVB zraka koje oštećuju kožu vodozemaca, a ona je nježna i izrazito bitna za njih jer najvećim dijelom dišu upravo preko tog organa (pojedine vrste vodozemaca dišu isključivo samo preko kože jer nemaju pluća).
Promet je također veliki problem za vodozemce jer ih, kao i ostale životinje, prometnice ugrožavaju svojim efektom fragmentacije staništa, ali i izravno. Istraživanja u Sloveniji su pokazala da tijekom godine na jednom prosječnom cestovnom odsječku najviše od svih ostalih životinjskih skupina strada vaju upravo vodozemci. Vozači ih najčešće ni ne primjete, a zbog svoje krhke građe i malih dimenzija, pregaženi vodozemci se na cesti ne uočavaju u prepoznatljivom obliku duže od dan dva, za razliku od ptica ili sisavaca.
Strane životinjske vrste koje čovjek oslobađa u prirodu slučajno ili namjerno, još su jedan od problema vodozemaca (ali i svih autohtonih/domaćih vrsta na području na kojem se strana životinja puštena). Od tih životinja, vodenjaci najčešće stradavaju zbog introduciranih riba (najčešće gambuzija).
- RAZLOZI UGROŽENOSTI GMAZOVA
Naših 16 vrsta zmija, 6 vrsta kornjača i 18 vrsta guštera svakodnevno se mora nositi s:
- našim strahom i predrasudama
- alohtonim (stranim) vrstama
- ilegalnom trgovinom
- prometnicama
- gubitkom staništa i onečišćenjima
Strah i predrasude nisu slučajno na prvom mjestu ovog spiska. Ljudi se često boje zmija zbog straha usađenog odgojem. Takav obrazac ponašanja prenosi se s roditelja ili ostatka društvene okoline na dijete koje nesvjesno kopira reakciju straha pred životinjama. Ili se prenosi svjesno učenjem različitih praznovjerja o gmazovima umjesto istine o velikoj raznolikosti gmazova u Hrvatskoj i njihovoj ulozi u ekosustavu. Reakcije koje potvrđuju ova opažanja primjetili smo, među ostalim prilikama i na Izložbi zaštićenih vodozemaca i gmazova Turopolja kada su mala djeca bez predrasuda pristupala zmijama i gušterima, dok su mame i bake prihvatile istinu o njima tek kad su njihovu bezopasnost "doživjele na vlastitoj koži". Prilikom upoznavanja s herpetofaunom, najveći broj posjetitelja pokazao je oduševljenje zmijama zbog drastične promjene stava prema njima nakon osobnog iskustva.
Nerjetko se obistinjuje da je smrt neke životinje doslovna posljedica uzrečice: U strahu su velike oči. Pod time mislimo na povremene likvidacije zelembaća, naših najvećih guštera, zbog toga jer se u travi nekome učinilo da nema noge i da je to zmija "otrovno" zelene boje.
No, češće su u pitanju potpuno nepotrebna ubojstva bilo zmija bilo beznogih guštera uslijed nedostatka znanja. Ljudi se boje onog što ne poznaju. Bilo da se radi o gušteru koji nema noge i zbog toga podsjeća na zmiju, bilo da se radi o neotrovnoj zmiji za koju čovjek ne zna da nije opasna. Bilo da se radi o otvonici za koju čovjek ne zna da nije zla (više nego jedna mačka, vrabac ili gavun) i ne zna se ponašati u njenoj blizini.
