Gatalinka - Hyla arborea
Razred: Amphibia
Red: Anura
Porodica: Hylidae
RASPROSTRANJENOST
Svijet: najveći dio Europe, azijski dio Turske i okolno područje
Europa: Rusija, Ukrajina, Moldavija, Rumunjska, Bugarska, Grčka, Albanija, Makedonija, Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Mađarska, Slovačka, Poljska, Bjelorusija, Litva, Italija, Slovenija, Švicarska, Austrija, Njemačka, Češka, Danska, Švedska, Francuska, Luksemburg, Belgija, Nizozemska, Španjolska, Portugal
BIOLOGIJA
Opis vrste: Malena bezrepa životinja dugačkih nogu. Tijelo dosiže dužinu od najviše 5 cm, a stražnje noge su duže od prednjih. Prsti završavaju pločastim proširenjima. Obojena je najčešće jarko zeleno sa crnom prugom na boku, a boja se prilagođava podlozi. Koža je na leđima glatka, na trbuhu zrnata. Srebrnastozlatne oči imaju vodoravnu zjenicu. Mužjaci imaju vokalnu vrećicu ispod grla. Zov je glaan i ritmičan „krak, krak, krak“, otprilike 3-6 po sekundi, često zovu u zboru, te se čuju iz velike daljine. Ponekad se glasaju izvan sezone parenja, a tada zovu sa vegetacije i danju. Ličinke su mali zlatnomaslinasti punoglavci svijetla trbuha i visoke peraje ušiljena vrha.
Blijedosiva jaja su u malim okruglastim nakupinama veličine oraha, najčešće položena u vodenu vegetaciju.
Stanište: Vrsta drveća i grmlja koja nastanjuje svjetle šume, grmlje, parkove i voćnjake, a ponekad i otvorenija staništa. Razmnožavaju se u stajaćicama različitih veličina. Najaktivniji su u sumrak i noću, a ponekad i danju, osobito za topla i vlažna vremena. Dane obično provode sjedeći na lišću ili stabljikama dveća, grmlja i druge vegetacije, dok se noću spuštaju na tlo.
Životni ciklus: Razdoblje parenja je u kasno proljeće, a može se produžiti i na ljeto. Mužjaci ženke privlače glasanjem, te ih hvataju oko bokova prednjim nogama. Ženka polaže jaja, a mužjak ih pritom oplođuje. Sveukupno ona položi do 200-2000 jaja, u nakupinama od 3-100. Iz njih izlaze punoglavci koji narastu do 4 cm dužine s repom. Spolnu zrelost dostižu za 1-2 godine. Dožive do godina u prirodi, a u zatočeništvu mogu i do 20.
Prehrana i predatori: Ličinke su biljojedne, te se hrane algama i vodenim biljem, ali uzimaju i mikroskopske životinje. Mladi i odrasli hrane se na tlu, a zahvaljujući dugim nogama mogu visoko skočiti i tako loviti brzoleteče kukce, koji čine najveći dio njhove prehrane.
Ličinke su hrana ličinkama vodenih kukaca, vodenim kukcima, vodenjacima, gmazovima, pticama i malim sisavcima. Odrasli su dio prehrane mnogih vrsta gmazova, ptica i sisavaca.
Međunarodni propisi:
Bernska konvencija - Appendix II; strogo zaštićena vrsta
Direktiva o staništima - Annex IV
Hrvatski propisi:
Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 07/06) - strogo zaštićena svojta
Procjena rizika od izumiranja svojte prema IUCN kriterijima - Crveni popis:
Globalno - LC, least concern
Hrvatska - NT, near threatened
LITERATURA
AmphibiaWeb: Information on amphibian biology and conservation. [web application]. 2007. Berkeley, California: AmphibiaWeb. Available: http://amphibiaweb.org/. Učitano: 31. siječnja 2008.
Arnold EN: A field guide to Reptiles and Amphibians of Britain and Europe, HarperCollinsPublishers 2002.
Böhme, W., Kuzmin, S., Tarkhnishvili, D., Ishchenko, V., Tuniyev, B., Papenfuss, T., Anderson, S., Sparreboom, M., Ugurtas, I., Beja, P., Andreone, F., Nyström, P., Schmidt, B., Anthony, B., Ogrodowczyk, A., Ogielska, M., Bosch, J., Vogrin, M., Tejedo, M., Cogalniceanu, D., Kovács, T., Kiss, I., Puky, M., Vörös, J., Lizana, M., Martínez-Solano, I., Salvador, A., García-París, M., Recuero Gil, E., Marquez, R., Cheylan, M. & Haxhiu, I. 2006. Hyla arborea. U: IUCN 2007. 2007 IUCN Red List of Threatened Species. http://www.iucnredlist.org. Učitano 31. siječnja 2008.
Gasc J, Cabela A, Crnobrnja-Isailović J,Dolmen D, Grossenbacher K, Haffner P, Lescure J, Martens H, Martinez Rica JP, Maurin H, Oliveira ME, Sofianidou TS, Veith M, Zuiderwijk A 2004: Atlas of reptiles and amphibians in Europe, reedition, Museum national d'historie neturelle, Paris
EuroHerp on-line database. http://nemys.ugent.be/start.asp?group=16 Učitano 31. siječnja 2008.
Whose tadpole is it? The waterproof field guide to Central European Amphibians by Otto and Friedo Berninghausen. (c) 2000-2008 Berninghausen, NABU Hannover, Weck-Heimann. http://www.whose-tadpole.net. Učitano 31. siječnja 2008.
