Đelekovec 2008.
Ekološko društvo Koprivnica pokrenulo je u proljeće 1999. godine na prometnici Koprivnica – Đelekovec prvu akciju spašavanja vodozemaca na prometnicama u Hrvatskoj. Tada su izrađeni i postavljeni prvi prometni znakovi upozorenja sa žabom. Predsjednik Ekološkog društva „Koprivnica“ Miroslav Samardžić pozvao je članove Hyle da se pridruže akciji.
Ove se godine od početnog velikog broja zainteresiranih iz Kluba ljubitelja vodozemaca i gmazova odazvalo tek troje najhrabrijih: Toni Koren- lovac brži od najbrže kornjače, Ivona Burić – fotografkinja svjetskog kalibra i Jelena Basta – stručnjak za geografsko pozicioniranje. 15. i 16. ožujka posjetili su Đelekovec.
Ovo su njihovi doživljaji:
Netom nakon iskrcavanja iz vlaka, poglavica plemena Hyle, Dragica Šalamon, svojim posebno opremljenim terenskim vozilom odvezla nas je na prvu postaju našeg terena te nas ostavila na milost i nemilost dvoje prekaljenih terenca koji su se nedavno vratili sa Madagaskara – Goranu Šafareku i Olgi Jovanović. Nakon kratke izmjene informacija nužnih za preživljavanje u ovoj lijepoj ali nama nepoznatoj i surovoj divljini, opet smo ostali prepušteni sami sebi. U trenutku krajnjeg očaja, kad smo se već pomirili sa sudbinom i počeli tražiti dovoljno veliku spilju u kojoj bismo mogli prenoćiti, ali u koju bi mogla stati sva oprema koju je naša fotografkinja ponijela sa sobom, pojavio se naš domaćin Miroslav.
Nakon kratkog upoznavanja bacili smo se na posao koristeći se najsuvremenijom tehnologijom za izradu zapreka za vodozemce : sjekirom, metalnim klinovima, mrežom, bitumenskim pločama za krovove, plastičnim kantama (sa probušenim dnom kako bi se obeshrabrile potencijalne kantokradice) te velikim entuzijazmom.
U početku smo imali malih problema zbog šljunkovitog terena no ubrzo smo ušli u štos i postavili sve planirane zapreke. Naš posljednji zadatak te večeri bio je prebrojati žabe koje su upale u kante i prenijeti ih na drugu stranu ceste gdje se nalazi jezero u kojem se žabe mrijeste.
Na putu prema našem prenoćištu provezli smo se dionicom ceste na kojoj nas je dočekao stravičan prizor: desetci pregaženih žaba i još veći broj (zasada) živih napaljenih mužjaka koji su nepomično čekali ženke da se vrate s mrijesta nesvjesni opasnosti u kojoj se nalaze.
Rijetko bi tko ostao ravnodušan na prizor koji smo tamo zatekli: polumrtve žabe u nijemoj patnji sa beskrajnom agonijom u očima. Kad smo već mislili da smo vidjeli najgore pokraj nas je projurilo nekoliko automobila pod čijim se kotačima čuo stravičan zvuk pucanja krhkih žabljih kostiju.
Koliko god ljudi mislili da je ovo rijedak i izolirani slučaj, istina je sasvim drugačija. Procjenjuje se da bez zapreka na prometnicama strada više od 80% žaba na putu do mrjestilišta! Baš bi zbog takvih poražavajućih podataka trebalo sustavno provoditi akcije postavljanja zapreka na svim mjestima gdje su prometnice presjekle dugogodišnje migracijske putove vodozemaca i time počele narušavati prirodnu ravnotežu ekosustava, u kojem vodozemci imaju jednu od ključnih uloga.!
Još preostaje samo da se najtoplije zahvalimo našem domaćinu Miroslavu Samardžiću i njegovoj obitelji na ukazanom gostoprimstvu! Nadamo se da će se naša suradnja nastaviti i u godinama koje slijede.
Jelena Basta
Ivona Burić
Toni Koren
