Crna poljarica - Hierophis viridiflavus
Stari naziv vrste: Coluber viridiflavus
Sinonimi: crni gad, crnica
Razred: Reptilia (Gmazovi)
Red: Squamata (Ljuskaši)
Podred: Serpentes (Zmije)
Porodica: Colubridae
RASPROSTRANJENOST
SI Španjolska (Pirenejski masiv), zapadna, južna, istočna i SI Francuska (uključujući Korziku), rubna područja J Švicarske, veći dio Italije (uključujuću Siciliju i Sardiniju te većinu ostalih manjih otoka), Malta, JZ Slovenija i SZ Hrvatska (Istra, Primorje i Kvarner, uklj. Krk i Cres, Velebit, Palagruža). Također na otoku Gyaros (Egejsko more, Grčka), međutim ta je populacija unešena.
BIOLOGIJA
Opis vrste
Odrasli ove vrste narastu do veličine 100 – 150 cm (s repom). Prilično vitka zmija s dobro izraženom glavom, glatkim ljuskama i okruglom zjenicom. Mužjaci su veći od ženki te imaju i relativno veću glavu od ženki. U Hrvatskoj* su odrasle jedinke crno obojene. Na ostatku područja rasprostranjenosti osnovna boja je zelenkasto-žućkasta prekrivena mrežom i prugama crne ili tamno zelene boje koja reducira osnovnu boju na nizove žućkastih točaka. Svima je trbušna strana žućkasta ili sivkasta, ponekad s malim tamnim točkama. Mladi su blijedosivi ili maslinasti s izraženim tamnim uzorkom na glavi koji se često proteže i na prednji dio tijela. Mogu se vrlo lako mogu zamijeniti sa šarom poljaricom (Hierophis gemonensis). Obojenost odraslih postiže do četvrte godine, odnosno kad narastu do cca 100 cm.
Nije otrovnica.
* U Hrvatskoj dolazi podvrsta Hierophis viridiflavus carbonarius, Bonaparte 1833 (reference za podvrstu - Henle 1985, Utiger i Schätti 2004); također na krajnjem sjeveroistoku i jugu Italije, Siciliji i manjim otocim, Malti i Gyarosu (Gasc i sur. 1997).
Stanište, aktivnost
Dolazi na raznolikim pretežito sušim i otvorenim staništima s dosta vegetacije, npr. kameniti brežuljci, grmovita područja, makija, šipražja, otvorene šume bilo kojeg tipa, ravnice, kultivirana područja, suha korita rijeka, ruševine, suhozidi, vrtovi. Ponekad se može naći i na vlažnim livadama i drugim vlažnijim staništima. Vrlo prilagodljiva zmija koju često možemo naći u blizini ljudskih naselja. Dolazi do 2000 m nadmorske visine.
Pretežito dnevna zmija koja se drži prizemnog sloja. Lako se penje po grmlju i među kamenjem. Sklonište nalazi u kamenim pukotinama, rupama sisavaca i slično. Često jedinke imaju trajne "nastambe" u koje se vraćaju svake noći, u njima i prezimljavaju. Međutim, za vrijeme sezone parenja znaju se na određeno vrijeme udaljiti van uobičajenog životnog područja u potrazi za ženkama. Prilično brza i okretna zmija koja može biti dosta agresivna, pogotovo kad se osjeti ugroženom.
Životni ciklus
Kod ove vrste ne dolazi do stvaranja većih skupova za vrijeme parenja već mužjaci nalaze ženke pomoću feromonskih tragova na tlu, čak do 3 km udaljenosti. Također, između mužjaka dolazi do ritualnih borbi. Ženke legu 4 - 15 jaja. Često se za polaganje jaja koriste zajedničkim lokacijama, i to redovito istim mjestom kroz godine. Nakon 6 - 8 tjedana izlegu se mladi obično 20 - 25 cm dužine. Spolno zrele postaju u četvrtoj godini.
Prehrana i predatori
Prehrana im se sastoji prvenstveno od guštera i malih sisavaca. Često su gušteri najzastupljeniji, u nekim populacijama predstavljaju i oko 75% prehrane. Također, u manjem su omjeru plijen ptići i druge zmije te njihova jaja, žabe. Mladi se hrane uglavnom velikim kukcima (npr. skakavci) te gušterima i njihovim jajima. Predatori su slični kao i za ostale vrste zmija.
Međunarodni propisi zaštite vrste:
Bernska konvencija - Appendix II; strogo zaštićena vrsta
Direktiva o staništima - Annex IV
Hrvatski propisi:
Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 07/06) - strogo zaštićena svojta
Procjena rizika od izumiranja svojte prema IUCN kriterijima - Crvena knjiga:
Globalno – LC, least concern
u Hrvatskoj - LC, least concern
REFERENCE
Arnold N., D. Overden. 2002. Collins Field Guide: Reptiles and Amphibians of Britain and Europe. Collins Publishers, London.
Ciofi C., Chelazzi G. 1991. Radiotracking of Coluber viridiflavus using external transmitters. Journal of Herpetology, 25: 37-40.
Filippi E., Anibaldi C., Capizzi D., Ceccarelli A., Capula M., Luiselli L. 2007. Long-term fidelity to communal oviposition sites in Hierophis viridiflavus. Herpetological Journal 17: 7-13.
Fornasiero S., Bresciani E., Dendi F., Zuffi M.A.L. 2007. Pheromone trailing in male European whip snake, Hierophis viridiflavus. Amphibia-Reptilia 28: 555-559.
Fornasiero S., Corti C., Luiselli L., Zuffi M.A.L. 2007. Sexual size dimorphism, morphometry and phenotypic variation in the whip snake Hierophis viridiflavus from a central Mediterranean area. Revue d'Ecologie (La Terre et la Vie), 62: 73-85.
Gasc J-P., A. Cabela, J. Crnobrnja-Isailović, D. Dolmen, K. Grossenbacher, P. Haffner, J. Lescure, H. Martens, J.P. Martinez Rica, H. Maurin, M.E. Oliveira, T.S. Sofianidou, M. Veith & A. Zuiderwijk (Ur.). 1997. Atlas of Amphibians and Reptiles in Europe. Societas Europaea Herpetologica, Museum d’Histoire Naturelle (IEGB/SPN), Paris. http://www.gli.cas.cz/SEH/
Henle K. 1985. Ökologische, zoogeographische und systematische Bemerkungen zur Herpetofauna Jugoslawiens. Salamandra 21: 229-251.
Kreiner G. 2007. The Snakes of Europe. Edition Chimaira, Frankfurt am Main.
Luiselli L., Angelici F.M., Di Vittorio M., Spinnato A., Politano E. 2005. Analysis of a herpetofaunal community from an altered marshy area in Sicily; with special remarks on habitat use (niche breadth and overlap), relative abundance of lizards and snakes, and the correlation between predator abundance and tail loss in lizards. Contributions to Zoology, 74: 43-51.
Nagy Z.T., Lawson R., Joger U., Wink M. 2004. Molecular systematics of racers, whipsnakes, and relatives (Reptilia: Colubridae) using mitochondrial and nuclear markers. Journal of Zoological Systematics and Evolutionary Research, 42: 223-233.
Speybroeck J. 2007. Euroherp on-line database. Hierophis viridiflavus.
http://nemys.ugent.be/species.asp?group=16&spec=44661
Utiger U., Schatti B. 2004. Morphology and phylogenetic relationships of the Cyprus races, Hierophis cypriensis, and the systematic status of Coluber gemonensis gyarosensis Mertens (Reptilia: Squamata: Colubrinae). Rev. Suisse Zoologie 111: 225-238.
Vogrin M., Corti C., Pérez Mellado V., Sá-Sousa P., Cheylan M., Pleguezuelos J., Meyer A., Schmidt B. 2004. Hierophis viridiflavus. U: Cox N., Chanson J. i Stuart S. (Ur.). The Status and Distribution of Reptiles and Amphibians of the Mediterranean Basin. IUCN, Gland, Switzerland i Cambridge, UK.
